Dva
medveda plišana
zure preko nišana
svak' sa svoje strane
puške im banane
Plavi meda
plišani
što na belog nišani
zauzeo jedno ćoše
krijući se iza noše
A ni
beli nije svetac
sakrio se pod krevetac
pa kroz nišan otud gleda
šta to radi plavi meda
Razvila se
borba teška
da l' zbog mece što se smeška
il' se bore iz inata
dva medveda uz dva brata
Svaki veran
jednom bratu
ne bi bilo kraja ratu
da ne javi sestra braći
da su počeli crtaći
Na
grebenu lednom
baš na polu južnom
majka priđe jednom
pingvinčetu tužnom
Upita ga
mati
zbog čega je tužan
a on jadan pati
misli da je ružan
Crn mu
zadnji deo
trbuh mu je beo
a on bi baš hteo
da je šaren ceo
Mati mu
reče: „Znaj
svi smo crno beli
pa nisi papagaj
da si šaren celi“
Al' nije to
sitnica
laka da se reši
tek mala pingvinica
dođe da ga teši
Kad je
slatku video
spreda bela a crn rep
odjednom je uvideo
i on mora biti lep
Vodu
tiho preseca peraja
uz obalu pliva morski pas
i velika podiže se graja
kupaći ka kopnu traže spas
U
blizini neki čiča peca
jednim uhom osluškuje graju
pored njega skupila se deca
jer je ribar najbolji u kraju
Kod
klinaca i čiče što peca
okupi se znatiželjna masa
jer ih vešto naložiše deca
da će čiča uloviti pasa
Neka
čudna tišina zavlada
i postade veoma napeto
jer od njega očekuju sada
da uhvati ono morsko pseto
Mišljenja
su bila pola-pola
da li će koristiti čamac
ili će ga pecati sa mola
na krvavi poluživi mamac
Pala je
i po neka para
što na čiču što na morsku neman
narod željan hleba i igara
uvek beše na opklade spreman
Pogledi
su uprti u čiču
svaki njegov pokret sad se prati
ushićeno počeše da viču
kad se čiča za pribor svoj lati
Al'
svetina ne imade sreće
čiča skupi pribor pa si ode
jer je znao uhvatiti neće
ništa iz te uzburkane vode
Prvog
dana u sedmici
dosađujem se na sednici
kod vlasnika ZOO vrta
gde on nešto priča, crta
Ali zato
već sutradan
zanimljiv je dan mi radan
jer majmunče malo mazim
il' mu barem jezik plazim
A obično
svake srede
odšetam se ja do mede
što na vrhu svoje njuške
balansira zrele kruške
Pa ti
sledećega dana
po ugledu na Tarzana
ja ponesem jedno lonče
nahranim pa jašem slonče
Ponajbolji
bude petak
barem njegov završetak
kog ispunim ja sa igrom
sa bengalskim strašnim tigrom
Subote
su još i bolje
jer se tad do mile volje
igram s jednim orlom surim
ako neće, ja se durim
Nedelje
mi nisu radne
radim šta mi na um padne
pa se desi vrlo često
da posetim radno mesto
Jedinica
slatka mala
trećoj godini nadomak
beše jako radoznala
što joj mami raste stomak
Mati joj
objasni polako
da ona tu nosi batu
a ako je zanima kako
neka priupita tatu
Sada ona
traži tajki
taj odgovor neizbežno
a on ju je legao da pajki
pa joj onda reče nežno
„Volimo
se mama i ja
jako mnogo, sve do neba
pa nastade čarolija
u njezinoj pupi beba
Zato
mami raste stomak
da bi ti dobila brata
a ja sam taj sretni momak
koji će vam biti tata“
Svako
jutro on me budi
da mi zezne san se trudi
i zorom mi ne da mira
jedan cvrčak koji svira
Spavam s
pampur čepovima
ili vatom u ušima
a on kao s topovima
budi me sa cvrčanjima
Evo pola
decenije
držimo se tradicije
on zacvrči, ja se budim
totalno ću da izludim
Ali jedno
jutro muk
prestao je reski zvuk
i ne čujem malog vraga
nestao je on bez traga
Sad mi
ništa nije jasno
il' se budim jako kasno
il' na oči neće san
pa sam pospan ceo dan
I ne
mogu da objasnim
što u školu stalno kasnim
sve jasnije postaje
cvrčanje mi nedostaje
Jedan
hrabri Indijanac
s imenom Vinetu
i odvažni njegov vranac
najbrži na svetu
Po
preriji smelo jure
na putu do beskraja
kroz opasne avanture
u pričama Karla Maja
Krenuo
je mali puž
na put oko sveta
popreko i uzduž
kol'ko da prošeta
I već
prvog dana
eto avanture
kljucnula ga vrana
Francuzi ga jure
Sakrio
se iza cveta
prevari ih tako
putovati oko sveta
ipak nije lako
Pa je dobro
razmislio
nekoliko sati
da l' bi putem nastavio
ili da se vrati
Trenutno
je stanje
veoma opasno
a za putovanje
nikad nije kasno
Pa je
natrag pošao
uz utehu eto
dva je metra prešao
ipak se prošet'o
Izašao
iz stana
jedan mali mrav
pa pravac teretana
da bude jak i zdrav
Nije išao
duže
od dva tri minuta
kad kućicu što puže
srete na sred puta
A nosi
je krke
puž iz prošle priče
zadihan od trke
a jedva se miče
Mravić
mu se čudi
kakav smešan stvor
„Pogledajte ljudi
užasno je spor“
Pa uz
podsmeh doda
preprečivši cestu
„Taj da brže hoda
staj'o bi u mestu“
Puž će
mirne glave
iako već ljut
„Dobro veče mrave
oslobodi put“
Te ga
prođe mirno
pa malko zastade
nije ga ni dirn'o
već mu savet dade
„Tebi je
baš lako
kad si bez tereta
tako može svako
putem da se šeta
A da
kuću nosiš
moraš biti snažan
al' i kad se ponosiš
ne pravi se važan“
Poslušajte
priču kratku
o tihome malom smratku:
Nastao
je od pasulja
i izazva vrisak seke
kad nečujno izbaulja
ispod moje male deke
Gledali
smo mi crtaće
on se vinu prema svodu
male su mu bile gaće
želeo je na slobodu
Tad
zagadi okolinu
celu kuću teroriše
vrisak zapara tišinu
prozori se otvoriše
Nakon
nekih pola sata
seki sam se umilio
kad je opet iz inata
novi smradak izmilio
Tada
beše sve još gore
oseti se mnogo jače
vetrilo se sve do zore
seka neprestano plače
Od te
smradne avanture
živimo u nekom strahu
daju mi da jedem pure
al' ne smem ni prići grahu
Ovo je
priča o jednom delfinu
i o njegovom nestašnom sinu
i kako su jurcali morima južnim
bežeći nekim ajkulama ružnim
Evo kako je
nastala frka
za sve je kriva jedna trka
u kojoj je mali delfin Kića
pobedio jednog morskog psića
Ajkule
ne vole nikad da gube
odmah su svoje pokazale zube
tad Kića zaroni u dubinu
i tako izbeže tužnu sudbinu
Potera
beše nedelju dana
svud preko Atlantskog okeana
mnoge su rekorde oborili
i ajkule dobro izmorili
Al' ipak
veoma opasno beše
pre nego uspeše da ih se reše
negde kod Rta dobre nade
gde luda trka najzad prestade
Sad tata
delfin sinčića ruži
a samo je hteo da se druži
al' eto osim dobre volje
i društvo treba birati bolje
Bubav je
na sedmom nebu
uskoro će rodit' bebu
al' joj stvara bol u duši
što ne može jesti suši
Pa se
onda meni jada
da joj šećer stalno pada
jer i slatko izbegava
zato meni pribegava
Ja joj
brige znam da rešim
poljupcem je prvo tešim
pa joj nosić slatki taknem
i sa srca kamen maknem
Jedna
lasta odlazi na jug
pa je tužan njen najbolji drug
jer se vrabac nikuda ne seli
bili dani hladni ili vreli
Pa
razmišlja dok ona poleće
o kako je daleko proleće
sporo će mu ići dani, sati
dok dočeka da se ona vrati
I misli
se zašto je to tako
ko diktira ko će činit' kako
zašto ne bi odleteo i on
nije južno nikakav bastion
Tog su dana
odletele laste
vratiće se kad lišće izraste
desio se i pravi presedan
odleteo i vrabac je jedan
Na
šahovskoj jednoj ploči
posvadile se figure
jer crni konj krivo skoči
pa se svi na tabli dure
Bela kraljica
predloži
trebaju im pravila
a crna se odmah složi
na papir bi sve stavila
Pa
odluči majoritet
na papir da meću
kao prvi prioritet
kako da se kreću
I sve
jako dobro pođe
pratila se šema
al’ do konja kada dođe
eto ti problema
Jedni
kažu: „Skače u 'e-L'
to bar svako znade“
a drugi će na to: „Ma jel
tako baš ne rade“
„To bar
nije ništa novo“
iz jednog će daha
„konji skaču u 'Г-е' slovo
otkako je šaha“
Oduži se
taj spor glupi
reči nosi vetar
niko ne hte’ da odstupi
ni za milimetar
Ostadoše
bestidno
svako pri svom stavu
ne videvši očevidno
da su svi u pravu
Otišao mali Fića
sa tatom do Trebevića
pa posmatra otud sad
svoga oca rodni grad
I dok
noćno nebo sjeva
gleda svjetla Sarajeva
nebo slika s blicevima
grad poznat po vicevima
Pa ti
viče tom planinom
nesuđenom domovinom
odjekuju gorde rječi
male bebe koja kmeči
Tu je tata
bio mali
Keko su ga tada zvali
nek grad čuje s tih visina
da sad Keko ima sina
Gle
pauna što je lep
svoj šareni širi rep
udvara se paunici
na rascvaloj pozornici
A ona se
kao stidi
i sve glumi da ne vidi
pa se on sve više trudi
i istura svoje grudi
I pri
tom se sav šepuri
ali ona stalno žmuri
pauna mi posta žao
sve je živo pokušao
Hladna osta
paunica
kao da je barunica
oholost mu ta zasmeta
okrenu se pa odšeta
Tek sad
slede smešne zgode
kad odatle paun ode
paunica osta sama
te nastade prava drama
Umišljena
glumica
nadmena paunica
što za glumu nema dara
za paunom sad trčkara
Jedan
mali Fića
iz našeg vrtića
svako malo stane
pored male Ane
Oko nje
se muva
i budno je čuva
da je jedan Rade
njemu ne ukrade
Al’ i ljupka
Ana
ima svojih mana
te se uvek smeši
jednom malom Neši
A Neša bez srama
Ani srce slama
pravi mali Don Žuan
u obući Ciciban
Jeste li
čuli priču o paunu
koji je otišao u saunu
i kući ostavio paunicu
da gleda TV sapunicu
A da li
ste čuli za onu vranu
koja je ručala u restoranu
i ostavila vranca sa punicom
uz TV sa onom istom sapunicom
Kada se
vratila do svoga stana
loše vesti je dobila vrana
vranac joj poručio preko punice
da je na ručku kod paunice
Verujte
mi nema niko
kao što vam je moj striko
on na svetu je najbolji
pa je sve po mojoj volji
Kad
poseti stric moj mene
tad zabava luda krene
dovede mi kuce mazne
igramo se igre razne
Pesmice mi
lepe snima
obasipa poklonima
jedan s drugim se dičimo
i svi kažu da ličimo
Jedan mali petao
stalno zanovetao
on je kao neki baja
a nose mu mala jaja
U čemu je
bila caka
pokraj silnih kokošaka
k'o jedini petao
nadmeno se šetao
Al’
večeri jedne vrele
sve se koke razvesele
samo on se unesreći
dođe pevac mnogo veći
Ne
sedajmo mu na muku
nek sam nosi svoju bruku
al' ko pamti, ko se seća
od tada su jaja veća
Bio
jedan petao
što je svima smetao
ranom zorom kukurik’o
nije mog’o spavat’ niko
Mada
nije bio bistar
živeo je k’o ministar
kokošinjcem je vladao
svetskoj slavi se nadao
Sve i
jedna koka
i okolna stoka
pričali mu vreme celo
da ne sme da budi selo
A on
nikog ne sluša
ma niti da pokuša
voleo je od sve priče
samo da on kukuriče
Što beše
ponosniji
beše sve nesnosniji
pa poče da kukuriče
i pre nego zora sviće
Pa se
jako dobro znalo
ko je razmislio malo
od sve seoske živine
ko će prvi da pogine
Beše to
u vreme slave
došla mu je eto glave
te je taj petao glupi
skončao u jednoj supi
Šta mi
više treba
kad mi je tu beba
sa sićušnim nosom
i čupavom kosom
Ponekad
zakmeči
da soba zaječi
inače je mirna
i jako obzirna
Pa mi je
na umu
u univerzumu
Fićo poput tebe
nema takve bebe
I baš je milina
imat’ takvog sina!
Bila
jedna pećina
u njoj bilo blago
tražila ga većina
našao ga Mago
Al’ pre
svega toga
svačega je bilo
poslušajte stoga
šta se tu sve zbilo
Mnogi
momci snažni
za blagom se dali
iako odvažni
svi su odustali
Zmaj ga
strašni čuvaše
kud ćeš bolje straže
goste vatrom bljuvaše
da ih slađe smaže
A Drago
se zvao zmaj
od engleskog dragon
mogao je pojest’ taj
dnevno uglja vagon
Krenu
Mago ušati
za špiljom da traga
sreću će iskušati
da dođe do blaga
A pre
neg’ je krenuo
putem ove sage
Mago je udenuo
čvarke u bisage
Magina
putanja
od stotinu milja
nakon svog lutanja
došla je do cilja
Pa i ova
saga
dođe do svog kraja
jer je mudri Maga
prevario zmaja
Prošeta
se Mago
kraj zbunjenog Drage
i napuni blago
u svoje bisage
Zmaj ga nije ofurio
zbog lukave varke
jer mu beše poturio
mesto uglja čvarke
Duvao je
malko vetar
šetao se gradom Petar
kada eto male Ane
trčkara ti na sve strane
Baš je
retko viđa vani
pa pritrči Petar Ani
drugari su oni đački
al’ će Petar udvarački:
„Kuda
žuriš drugarice
zašto trčiš niz ulice
padneš li sred nizbrdice
povredićeš slatko lice“
A čim je
Petra videla
Ana nam se postidela
krijuć’ osmeh sa usana
odgovara slatka Ana:
„Dobila
sam nanulice
pa trčkaram niz ulice
da lupetam kaldrmama
mojim novim nanulama“
Kada
začu glasić mio
potpuno se zaljubio
zavrzao mali Petar
ne pušta ni milimetar:
„To ne
ide, jedna dama
da klepeće nanulama
i još da se time diči
to ti stvarno ne priliči“
Možda
jeste mala Ana
al’ je dobro namazana
pa kritike kada prima
odgovor ti spreman ima:
„Ja sam
dete, nisam dama
pa trčkaram kaldrmama
da svi čuju sa svih strana
da sam dobro potkovana“
Sred bajne države Kine
između bambusa trski
u odsjaju mesečine
čudni su obrisi drski
Da li
zbog crnih rukava
ili crnih
pantalona
velikih okruglih glava
i mljackanja bez pardona
Jeziv se
osećaj širi
okolo te strašne grupe
pa mali kinez što viri
može ukakiti dupe
Kakva li je
to banda
na očima im crna maska
ma to je mali panda
sa društvom svojim što ćaska
Šumskim
putem u proleće
Crvenkapica se šeće
u mislima njoj je baka
kad naleti na kurjaka
Čim je
ugledala vuka
poče ona da mu kuka,
zapomaže i jauče:
„Nemoj me pojesti vuče“
Pa se
tako i vuk bio
na nju malko sažalio
onako sažaljiv reši
Crvenkapu da uteši:
„Ja ti
nešto držim dijetu
ždranje nije na tapetu
do gozbe mi nije stalo
gricnuću te samo malo“
Odgovara
Crvenkapa
pazeći se vučjih šapa:
„Moj lukavi stari vuče
nisam ni ja baš od juče
Al’ bi
stvarno bila šteta
da ti propadne dijeta
žilava sam ja i masna
prisešće ti ova basna
Mučiće
te savest strašno
k’o kad jedeš belo brašno
a ja baš nosim užinu
za bakicinu družinu
Niko od njih
tako kasno
ne sme jesti ništa masno
daću ti užinu koju
i ti sit i ja na broju“
(Pitate se što u basni
fali onaj lovac časni
on vam je kod Baba Marte
po ceo dan igra karte)
Trkala
se dva automobila
jedan kombi, drugi sportskog stila
da projure uske pute naške
od Valjeva pa dole do Raške
Sportski
auto prepun pouzdanja
jer je drugom konjska snaga manja
naduveno i iz čista mira
dopusti da kombi rutu bira
Krenuli
su uz zvuk jedne trube
sportski auto tu pokaza zube
kad pojuri u punoj brzini
osta’ kombi za njim u prašini
Sportski
auto beše mnogo brži
u brzini on rekorde drži
daleko je zaostao kombi
ide sporo kao kakav zombi
Kada
kombi bi na polovini
a sportski na poslednjoj krivini
tamo negde na domaku Raške
poče sportski da vozi natraške
Želeo je
pokazati snagu
jer je bio pobedi na pragu
i već vide neko snoviđenje
kako prima pehar i ordenje
Al’ kad
beše ispred samog cilja
sustiže ga bezobzirna zbilja
i zadesi okrutna sudbina
jer mu tada nestade benzina
Sportski
auti sa tim stoje loše
brzi su al’ jako mnogo troše
kad ga prođe kombi mu zatrubi
a sportski baš ne voli da gubi
Kombi mu
je uspeo da smesti
nije bilo pumpi na toj cesti
pa sad sportski samog sebe ždere
što mu dade put da odabere
Skupila
se mala raja
iz prigradskog jednog kraja
da se igraju klikera
ali nemaju spikera
Da tu
drži glavnu reč
i prenosi strasno meč
ko koliko pogađa
i šta se sve događa
Kad imaju
fudbaleri
košarkaši, teniseri
zašto ne bi tad i oni
klikeraški šampioni
Za kog' li se torta hladi
sa premazom od šlag pene
sva u crnoj čokoladi
i s dve sveče zabodene
I za kog' je paket plavi
pod krevetom što se krije
ko li to rođendan slavi
a dobio poklon nije
Ma to je
naš slatki kuca
njega čeka slasna kost
našli smo ga dok se smuca
od tad nam je dragi gost
Mešane je
neke sorte
nismo hteli da sam čami
ali što se tiče torte
tortu ćemo pojest’ sami
Ovo vam
je priča o Tarzanu
teško je bilo naći mu manu
on je celu džunglu pokorio
njegov se urlik džunglom orio
Snažnoga
stasa, kose dugačke
i oštrih čula kao u mačke
pokreta hitrih kao u zmije
ništa vam njega plašilo nije
Stalno
se kačio o lijanu
pa se njihao s grane na granu
kad se tako drvećem odskita
uz njega beše majmunče Čita
Često je iz
čejfa i fazona
jahao jednog afričkog slona
i plovio uzduž preko Nila
na leđima jednog krokodila
Mnogo je
legendi o Tarzanu
ne mogu sve u pesmu da stanu
bio je stvarno pravi šampion
al’ se na kraju smirio i on
Život mu
beše pun avantura
dok ga ne ukroti jedna cura
tako je silnog kralja gorila
krhka, plavooka Džejn smirila
Ne marim
ti ja za blaga
nisam od te sirotinje
nek su blaga drugom draga
ja ti volim životinje
Niti marim
ja za pare
za te trice i kučine
na livadi volim jare
ili tunu sred pučine
U šumici
volim zeke
patkice su meni mile
volim soma na dnu reke
i seosko volim pile
Među nama sad
rečeno
ponajviše ja sve volim
kad je dobro ispečeno
pa ga malčice posolim
| « | Avgust 2018 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||