« Baje | Main | Super-junak »
Jedno
veče pred letnju kišu
pre nego vile snove ispišu
brižni otac odaje sinu
oblaka jednog sivog sudbinu
Nekad to
beše oblačić beli
koji se širom neba veseli
nošen na moćnim krilima vetra
visinom od četri kilometra
Znao je
meki sneg da pada
kad beše iznad Beograda
a pala je i topla brza kiša
kada je bio negde kod Niša
Pa je
prosuo malčice grada
tu u blizini Novoga Sada
a onda jednom beli oblačak
odlete samo tako za Čačak
A tamo
napravi strašan lom
kad jednom slučajno ispusti grom
pa je od stida sav posiveo
i posle miran život živeo
Sad je
to oblak mudri i stari
što mnoge tajne poznaje stvari
pa pre nego nebom odskitaju
oblaci ga za savet pitaju
On
svetle munje bacati znaše
i kako burnim vetrom se jaše
znao je praviti tople kiše
i mekoću snega da reguliše
A ti se
dobro zagledaj sine
pred samu kišu u visine
jer je i on u tim trenucima
tu gore među svim oblacima
« | Jul 2018 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |