Rugala
se srna lovcu
kako nije sve u novcu
skupa puška i odelo
zavidi mu celo selo
ali čim u šumu zađe
više ne zna da se snađe
Džaba
puška i odelo
treba stavit’ prst na čelo
i razmislit’ baš duboko
jer za lovca treba oko
i još treba mirna ruka
treba imat’ dušu vuka
Nastala je
prava zbrka
po selu se digla frka
kao lovac on se bruka
jer on nema dušu vuka
već on ima srce zeke
on je lovac duše meke
Seka
juri na sve strane
tata nam po vazdan drema
mama bleji u romane
a ja se klonim problema
Sa
komarcima se borim
bežim od sunca u podne
mažem se da ne izgorim
ne gledam curice zgodne
Čuvam se
veće dubine
u plitkom žabice pravim
ali ću zbog zle sudbine
sve lepo da zaboravim
Taman
sam bio spreman
baciti obli kamičak
kada me napade neman
ko li je pusti u plićak
Zver mi
je ranila nogu
i što sam se šet’o - šet’o
sad ni da hodam ne mogu
svo će mi propasti leto
O kleta
sudbino teška
da ne možeš biti teža
što mi se omače greška
da zgazim na morskog ježa
Ne mogu
ni da se kupam
sa tatom ceo dan zevam
iz tabana bodlje čupam
i tužnu pesmicu pevam:
„Stvarno nije bilo fer
da naletim na tu zver
moj živote ti fer nisi
oj sudbino gorka li si“
Jedan se
mali bata
stalno igrao rata
oružje, trijumfi novi
takvi mu bili i snovi
Sanjao mali
je bata
da su mu mama i tata
umesto negde na more
otišli da se bore
Ostao
mali je bata
sa sekom i dva brata
sam u velikom stanu
a nisu imali hranu
Teško je
bilo tom bati
tako nešto da svati
kako provoditi sate
kad nema mame i tate
Kada se
probudi bata
trknu do drugog sprata
izljubi mamu i tatu
ne priča više o ratu
Bio
jednom jedan dečko
što se nije puno nećk’o
bilo leto ili zima
družio se on sa svima
Među
silnim drugarima
dvojica su bila prima
nacrtani čiča Gliša
i šareni meda od pliša
Моли мајка Милицу
да научи ћирилицу:
„Cвоје писмо треба знати
и без да те моли мати“
А Милица вредна била
сва је слова научила
па сад пише све по Вуку
ћирилицу и азбуку
Na
dvoboj je izaziv’o divove i ale
činilo se za pobedu da su šanse male
ali bi se iz bitaka k’o pobednik vrač’o
lep, plavook i razvijen, kratko jasno – mačo
Samo jedno
nije mog’o nikako da shvati
bez obzira kakve zverke morao da mlati
što seljani nezahvalni bez stida i srama
sve te ale s čet’ri glave zovu vetrenjačama
Eh da mogu ja
da letim
bezobraznim da se svetim
ili da imam takav vid
da bez muke vidim kroz zid
A da
budem ja nevidljiv
da ne budem više stidljiv
i da imam tu mogućnost
da pogledam u budućnost
Kada bih
bio toliko jak
od trista kila da nosim džak
ili da imam savršen sluh
i kao kuca da imam njuh
Da čujem
kako noću diše
da vidim kome pesme piše
da osetim koji miris nosi
da je nevidljiv mazim po kosi
Da znam
šta želi da joj reknem
da simpatije njene steknem
da joj donesem poklona trista
i kad je poljubim da zablista
Danas su
u školi zezala me deca
odličan sam đak a dobila keca
sve zbog dečaka koji me je ćušk’o
sedi iza mene i zove se Duško
Ovako je
bilo, verujte bez laži
prozvao me uča i odgovor traži
a kako bih tačan odgovor mu dala
kada ni pitanje ja nisam znala
Bila sam
tužna al' k’o pravo muško
seo je kraj mene, tešio me Duško
dobro se završilo i nije mi žao
jer pusu po obrazu Duško mi je dao
Opet
kiša pada
šta da radim sada
ja bih išla vani
al' mi mama brani
Sedim
zato kući
sunce čekajući
pustite strogoću
da se igram hoću
Hvalio
se deka baki
da u duši nije mator
nije kao deda svaki
već je pravi inovator
Voli
baka slušat' deku
i njegove fiks ideje
kad dobije tako neku
baš je slatko on zasmeje
Da ne skrećem
puno s teme
sad dok ovu pesmu pišem
imala je u to vreme
probleme sa nekim mišem
Reče
svome deki strogo
uzmi papir i olovku
ne pametuj sada mnogo
već osmisli mišolovku
Vredni
deka se trudio
crtao je veče celo
ne bi l' baki ponudio
neko svoje remek delo
I na
kraju mudro deka
na projekat stavi tačku
al' novina ne bi neka
jer je nacrtao mačku
Devojčica
jedna mala
baš kao i srede svake
obukla je šta je znala
i pošla kod svoje bake
A njezin
brat, malo veći
baš kao i svake srede
dalje pute treba preći
da bi došao do dede
Roditelji
behu vredni
i po cele božje dane
za dohodak neki bedni
radili bi na sve strane
U
večitom nekom boju
da navuku kakve pare
da prehrane decu svoju
a i roditelje stare
Al'
nesrećne ove srede
desilo se nešto loše
roditelji im sred bede
još bez posla ostadoše
Dobra
deca za to vreme
svojoj baki, svome deki
ne znajući za probleme
po zalogaj nose neki
Sinčić
beše blizu dedi
kad se začu neka dreka
šta li je to tu posredi
prepao se da je seka
Potrčao
smerom zvuka
koliko ga noge nose
našao se naspram vuka
i curice zlatne kose
Snašao
se u trenutku
sve se u sekundi zbilo
vuku baci zečju butku
što je ovog zasitilo
Sa
curicom ode dedi
malčice se zaljubio
ali šta to sada vredi
kad je hranu izgubio
Al'
curica ova beše
od jako bogatog oca
pa joj roditelji reše
da nagrade spasioca
Tog
junaka porodicu
pozvali su na veselje
pa za dobru napojnicu
zaposliše roditelje
Kupila sam
periku
idem za Ameriku
bude li ko pit'o
idem inkognito
Ići ću u
provode
na vrh kipa slobode
pa sve do Kanade
da vidim šta rade
Svako ko
mi bude frend
vodim ga u Diznilend
pa do Holivuda
ići ćemo svuda
Ne recite
Perici
da sam u Americi
provešću se sjajno
zato idem tajno
Kada kupim
jahtu finu
otkrstariću u Kinu
pronaćiću nov put svile
pratiće me morske vile
Zidom ću se
prošetati
mnoge ljude ću sretati
preći preko Himalaja
i skoknuti do Šangaja
I bila
bi baš divota
videt' vojsku terakota
a u zabranjenom gradu
srkutati limunadu
Samo bih
vas zamolio
kada budem zaplovio
ne kažite Marici
da sam na krstarici
Vodu
tiho preseca peraja
uz obalu pliva morski pas
i velika podiže se graja
kupaći ka kopnu traže spas
U
blizini neki čiča peca
jednim uhom osluškuje graju
pored njega skupila se deca
jer je ribar najbolji u kraju
Kod
klinaca i čiče što peca
okupi se znatiželjna masa
jer ih vešto naložiše deca
da će čiča uloviti pasa
Neka
čudna tišina zavlada
i postade veoma napeto
jer od njega očekuju sada
da uhvati ono morsko pseto
Mišljenja
su bila pola-pola
da li će koristiti čamac
ili će ga pecati sa mola
na krvavi poluživi mamac
Pala je
i po neka para
što na čiču što na morsku neman
narod željan hleba i igara
uvek beše na opklade spreman
Pogledi
su uprti u čiču
svaki njegov pokret sad se prati
ushićeno počeše da viču
kad se čiča za pribor svoj lati
Al'
svetina ne imade sreće
čiča skupi pribor pa si ode
jer je znao uhvatiti neće
ništa iz te uzburkane vode
Jedinica
slatka mala
trećoj godini nadomak
beše jako radoznala
što joj mami raste stomak
Mati joj
objasni polako
da ona tu nosi batu
a ako je zanima kako
neka priupita tatu
Sada ona
traži tajki
taj odgovor neizbežno
a on ju je legao da pajki
pa joj onda reče nežno
„Volimo
se mama i ja
jako mnogo, sve do neba
pa nastade čarolija
u njezinoj pupi beba
Zato
mami raste stomak
da bi ti dobila brata
a ja sam taj sretni momak
koji će vam biti tata“
Jedan
hrabri Indijanac
s imenom Vinetu
i odvažni njegov vranac
najbrži na svetu
Po
preriji smelo jure
na putu do beskraja
kroz opasne avanture
u pričama Karla Maja
Poslušajte
priču kratku
o tihome malom smratku:
Nastao
je od pasulja
i izazva vrisak seke
kad nečujno izbaulja
ispod moje male deke
Gledali
smo mi crtaće
on se vinu prema svodu
male su mu bile gaće
želeo je na slobodu
Tad
zagadi okolinu
celu kuću teroriše
vrisak zapara tišinu
prozori se otvoriše
Nakon
nekih pola sata
seki sam se umilio
kad je opet iz inata
novi smradak izmilio
Tada
beše sve još gore
oseti se mnogo jače
vetrilo se sve do zore
seka neprestano plače
Od te
smradne avanture
živimo u nekom strahu
daju mi da jedem pure
al' ne smem ni prići grahu
Bubav je
na sedmom nebu
uskoro će rodit' bebu
al' joj stvara bol u duši
što ne može jesti suši
Pa se
onda meni jada
da joj šećer stalno pada
jer i slatko izbegava
zato meni pribegava
Ja joj
brige znam da rešim
poljupcem je prvo tešim
pa joj nosić slatki taknem
i sa srca kamen maknem
Otišao mali Fića
sa tatom do Trebevića
pa posmatra otud sad
svoga oca rodni grad
I dok
noćno nebo sjeva
gleda svjetla Sarajeva
nebo slika s blicevima
grad poznat po vicevima
Pa ti
viče tom planinom
nesuđenom domovinom
odjekuju gorde rječi
male bebe koja kmeči
Tu je tata
bio mali
Keko su ga tada zvali
nek grad čuje s tih visina
da sad Keko ima sina
Jedan
mali Fića
iz našeg vrtića
svako malo stane
pored male Ane
Oko nje
se muva
i budno je čuva
da je jedan Rade
njemu ne ukrade
Al’ i ljupka
Ana
ima svojih mana
te se uvek smeši
jednom malom Neši
A Neša bez srama
Ani srce slama
pravi mali Don Žuan
u obući Ciciban
Verujte
mi nema niko
kao što vam je moj striko
on na svetu je najbolji
pa je sve po mojoj volji
Kad
poseti stric moj mene
tad zabava luda krene
dovede mi kuce mazne
igramo se igre razne
Pesmice mi
lepe snima
obasipa poklonima
jedan s drugim se dičimo
i svi kažu da ličimo
Šta mi
više treba
kad mi je tu beba
sa sićušnim nosom
i čupavom kosom
Ponekad
zakmeči
da soba zaječi
inače je mirna
i jako obzirna
Pa mi je
na umu
u univerzumu
Fićo poput tebe
nema takve bebe
I baš je milina
imat’ takvog sina!
Duvao je
malko vetar
šetao se gradom Petar
kada eto male Ane
trčkara ti na sve strane
Baš je
retko viđa vani
pa pritrči Petar Ani
drugari su oni đački
al’ će Petar udvarački:
„Kuda
žuriš drugarice
zašto trčiš niz ulice
padneš li sred nizbrdice
povredićeš slatko lice“
A čim je
Petra videla
Ana nam se postidela
krijuć’ osmeh sa usana
odgovara slatka Ana:
„Dobila
sam nanulice
pa trčkaram niz ulice
da lupetam kaldrmama
mojim novim nanulama“
Kada
začu glasić mio
potpuno se zaljubio
zavrzao mali Petar
ne pušta ni milimetar:
„To ne
ide, jedna dama
da klepeće nanulama
i još da se time diči
to ti stvarno ne priliči“
Možda
jeste mala Ana
al’ je dobro namazana
pa kritike kada prima
odgovor ti spreman ima:
„Ja sam
dete, nisam dama
pa trčkaram kaldrmama
da svi čuju sa svih strana
da sam dobro potkovana“
Šumskim
putem u proleće
Crvenkapica se šeće
u mislima njoj je baka
kad naleti na kurjaka
Čim je
ugledala vuka
poče ona da mu kuka,
zapomaže i jauče:
„Nemoj me pojesti vuče“
Pa se
tako i vuk bio
na nju malko sažalio
onako sažaljiv reši
Crvenkapu da uteši:
„Ja ti
nešto držim dijetu
ždranje nije na tapetu
do gozbe mi nije stalo
gricnuću te samo malo“
Odgovara
Crvenkapa
pazeći se vučjih šapa:
„Moj lukavi stari vuče
nisam ni ja baš od juče
Al’ bi
stvarno bila šteta
da ti propadne dijeta
žilava sam ja i masna
prisešće ti ova basna
Mučiće
te savest strašno
k’o kad jedeš belo brašno
a ja baš nosim užinu
za bakicinu družinu
Niko od njih
tako kasno
ne sme jesti ništa masno
daću ti užinu koju
i ti sit i ja na broju“
(Pitate se što u basni
fali onaj lovac časni
on vam je kod Baba Marte
po ceo dan igra karte)
Skupila
se mala raja
iz prigradskog jednog kraja
da se igraju klikera
ali nemaju spikera
Da tu
drži glavnu reč
i prenosi strasno meč
ko koliko pogađa
i šta se sve događa
Kad imaju
fudbaleri
košarkaši, teniseri
zašto ne bi tad i oni
klikeraški šampioni
Ovo vam
je priča o Tarzanu
teško je bilo naći mu manu
on je celu džunglu pokorio
njegov se urlik džunglom orio
Snažnoga
stasa, kose dugačke
i oštrih čula kao u mačke
pokreta hitrih kao u zmije
ništa vam njega plašilo nije
Stalno
se kačio o lijanu
pa se njihao s grane na granu
kad se tako drvećem odskita
uz njega beše majmunče Čita
Često je iz
čejfa i fazona
jahao jednog afričkog slona
i plovio uzduž preko Nila
na leđima jednog krokodila
Mnogo je
legendi o Tarzanu
ne mogu sve u pesmu da stanu
bio je stvarno pravi šampion
al’ se na kraju smirio i on
Život mu
beše pun avantura
dok ga ne ukroti jedna cura
tako je silnog kralja gorila
krhka, plavooka Džejn smirila
Jednom
je jedna Vesnica
bila teška bolesnica
bolest što je bolovala
za krevet je prikovala
Tu
provodi svoje dane
ne može ni da ustane
a ona bi još da pleše
pa je ukućani teše
Bila je
mala Vesnica
od rođenja sirotica
još od samoga početka
brinula se o njoj tetka
Mnogo ju
je zavolela
a otkad se razbolela
da pomognu u sred tuge
došle su i tetke druge
Baš je
tada jedna vila
kraj prozora prolazila
vide jade Vesne male
i tetkice što je žale
A
uplakane tetkice
izvezle su čarapice
da ne bude još i zima
njenim malim stopalima
Kad to
spazi dobra vila
neke čini je bacila
dah magične prašinice
pao je na čarapice
I to su
veče tetkice
obule joj čarapice
a već tokom zore rane
zaplesaše noge same
Ozarenog
srećnog lica
uzviknula je Vesnica:
„Pogledajte moje dame
igraju mi noge same“
Kad
uđoše tetkice
a ono u sred sobice
pleše mala vesnica
uzdignutih pesnica
Igraju
male nogice
i na njima čarapice
toliko je srećna bila
da je odmah ozdravila
Dobre
vile su baš retke
za njih nisu znale tetke
pa se čude šta se zbilo
dete im je ozdravilo
Bez i
jednog izuzetka
presrećna je svaka tetka
dok posmatraju Vesnicu
kako igra uz pesmicu:
„Opa, opa, opala
igraju mi stopala
i radost me spopala
što mi plešu stopala“
Da sam
ja fudbaler
i to ne šarlatan
kojeg prati maler
nego da sam Zlatan
Ili da se
desi
u dogledno vreme
da postanem Mesi
bar na poluvreme
Da osetim i ja
posle gola taj huk
mase što navija
i suparnički muk
Nekakva
dosadna muva
zuji bati oko uva
i sve oko njega leti
pa mu potom na nos sleti
A on
onda kroz nos duva
al' se ne da luda muva
i dalje ga za nos dira
i ne da mu časka mira
Bata
rukicama mlati
ona neće da prihvati
da on želi još da spava
baš je muva napast prava
A kad na
tren i odleti
nekog drugog da poseti
neće tamo i ostati
nego mu se brzo vrati
Zamislite
vi te jade
on bacati na nju stade
šta mu se pod rukom nađe
ona neće da izađe
Srećan
kraj se dogodio
kad je knjigom pogodio
bacio je deblju neku
i od muve stvori fleku
K’o po
nekoj tajnoj šemi
svima nalete problemi
što se teško rešavaju
i zbog kojih ne spavaju
Zato
deco ovo znajte
uz krevetac vi imajte
par prikladnih dobrih knjiga
da se rešite tih briga
Živeo je
jedan bata
baš na tromeđi Banata
Bačke i ravnoga Srema
i plašio se da drema
U sukobu
je sa svetom
monstrum mu je pod krevetom
al' mu niko ne veruje
svi misle da preteruje
Svako
veče njegov tata
čim bi prošao kroz vrata
pod krevet bi podvirio
i malčice ga smirio
Ali
jedno veče drama
kada tata mu i mama
zajednički eto reše
svoga sina da uteše
Objasniće
svome sinu
svih tih monstruma suštinu
i naravno prvo tata
svojom pričom zalet hvata:
„To je
produkt tvoga uma
nema nikakvih monstruma
sve je to do tvoje mašte
monstrumi su samo tašte“
Mama
rukom odmahuje
potom u jednom dahu je
rekla: „Jao ćuti more
svekrve su mnogo gore“
Ostadoše
malo duže
roditelje svoje ruže
zašli su u veče kasno
bati tek sad nije jasno
Ne
razume sve te žvake
on baš voli svoje bake
i šta je sa monstrumima
da l' ih nema ili ima
Negde u sred
Beograda
ima jedna mala klada
na njoj nešto jarko sija
odmara se Aleksija
Pogledajte
tu bombonu
drži reket težak tonu
i zamišlja šampiona
sa peharom Vimbldona
Tenisa
se igra bosa
često crvenoga nosa
sanjajući da pronosa
pehar sa Rolan Garosa
Sad je
jasno zašto sija
razdragana Aleksija
jer u snovima i zbiljom
igra tenis s tetka Biljom
U sred
jednog malog stana
skupina je razdragana
vesela i nasmejana
a razlog im je Dragana
Tačno pre
godinu dana
rodila im se Dragana
pa su došli sa svih strana
zbog proslave rođendana
Napravili su
veselje
ispekli su i pečenje
doneli su lepe želje
i dobro raspoloženje
I
poklona hvala bogu
za malenu Draganu
u obimu da ne mogu
u sobicu da joj stanu
Presrećna je Dragana
i skupina razdragana
želja im je obostrana
mnogo takvih rođendana
Probudi
me noćna mora
sanjao sam nekog stvora
što izlazi iz ormara
i u sobi nered stvara
Sad mi buči
u ormaru
pa ja zovem baku staru
jer mi treba neki savet
da oteram onu avet
Baka
reče da se smirim
sklopim oči i ne virim
pa da mislim misli fine
ja se setih tad Žakline
Druga
klupa je do vrata
sedi odmah ispod sata
zbog nje često gledam vreme
i upadam u probleme
Zbog
mene vam i Žakline
uča guta bensedine
ako se pogorša stanje
odlazi na bolovanje
Da ne
skrećem s glavne teme
i vratim se na probleme
u sobici sa dar – marom
i sa bučećim ormarom
To s
lenjošću veze ima
a ne s nekim avetima
kad ne spremam deset dana
soba bude razbacana
Zato i
služe ormari
da na podu nisu stvari
treba redovno da spremam
pa ću slađe i da dremam
A avet
je sa sve bukom
kao odnesena rukom
jer baka Jelisaveta
je puna dobrih saveta
Ovog jutra iz daleka
došla mi je
mala seka
sa nebeskog plavog svoda
donela je jedna roda
Od tog
magičnog trenutka
radosni smo ja i lutka
ne znaš koja je srećnija
jer sad seku imam i ja
Pa ću
stalno da je čuvam
i papice da joj kuvam
ako ne zna menjat’ sama
pomoću joj s pelenama
I kad malko
poodraste
seke nisu kao laste
neće nigde da odseli
to vam njena seka veli
Uvek
ćemo biti skupa
porodična složna grupa
jer od sada do na veka
biće uvek moja seka
Eto dođe i taj dan
seka će sa društvom van
po prvi put ide sama
pa je kući prava drama
Oblači
se već dva sata
negoduje stalno tata
ovo usko, ono kratko
a mami je baš sve slatko
Napokon
je našla šta će
pantalone nešto kraće
i uz to još dugu bluzu
što prekriva celu guzu
Spremala se
podne celo
još da sredi lice belo
ali iz kupatila
kad je grozu svatila
Jak se
vrisak prolomio
ogledalce je slomio
jer joj bubri po sred lica
povelika bubuljica
Prvo sam
se kupao obučen
vratio se modar i pretučen
u gaćice ušao mi rak
za promene to je bio znak
Potom
sam se sve kupao nag
ali šalu odneo je vrag
kada mi je nastradala guza
jer je dobro opekla meduza
Morska bića sudbinu mi kroje
naučio lekcije sam svoje
napustio veliku sam scenu
sad se kupam samo u bazenu
Ima
jedna mama
što voli da klopa
prija joj salama
pa je stalno njopa
Neprestano
žvaće
jela različita
torte i kolaće
i sve vrste pita
Dok na
vagi stoji
ne smije da gleda
te se vage boji
kao da ujeda
I kad
drži dijetu
ne mrša ni grama
ipak je na svijetu
to najbolja mama
Dobili
smo malog batu
što baš voli da zadrema
a šta ima na svog tatu
glavna nam je sada tema
Za sad iste oči ima
al’ se tata ipak boji
šta će biti s tim očima
kada prestane da doji
A i s’
malecnim ušima
isto tako je dilema
da li njih na oca ima
ili ipak možda nema
Jedni
čvrsto kažu ima
drugi tvrde opet nema
a batu nam tog zanima
jedino da slatko drema
Pa imao - nemao
opet je zadremao!
Kada dete, tek veče od
mrve
pruži nespretne korake prve
izmami sreću, osmeh na licu
i onda padne na guzičicu
Ma neće ništa biti
toj guzi
ta neće valjda navek da puzi
a tako mali bate i seke
na guzi nose pelene meke
Tako
stoje stvari
škola su drugari
ali do tog zdanja
idem i zbog znanja
Svi
predmeti fini
svud sam na razini
sem iz biologije
taj učitelj strogi je
U čemu
je stvar
zbog pitanja par
on me је к'о pasa
izbacio s časa
Da bude još gore
ne da odgovore
sramota ga nije
svetle profesije
Pa me
muče more
tražim odgovore
najveća je kazna
ako se ne sazna
Kakva li
je glava
ostriganog lava
i da l’ ima zebra
crno bela rebra
Dudo tebe voli
dudo tebe želi
dudo tebe voli
dudo, dudo, dudo
Ima
jedna duda
koja čini čuda
s njom za vreme kratko
beba zaspe slatko
I zbog
dude ove
sneva divne snove
znam da nije greška
jer se stalno smeška
A kad pravi scenu
smiri je u trenu
naša beba dudo
tebe voli ludo
Iz
cirkusa vraćao se kasno
sa mislima uvek beše spretan
al' mu ipak nije bilo jasno
zašto je i tužan i sretan
Roditelji
veselo u šali
pričali su već o nečem drugom
ne videvši da im sinčić mali
bori se sa srećom i tugom
Posle
kada došao je kući
u sobi mu zavladao tajac
mislio je srce će mu pući
u misli mu prikrade se pajac
Ceo mali svet
će da se sruči
misli su mu lutale po tami
uzaludno htede da dokuči
zašto su pajaci tako sami
Jahač
ima konja s kojim kaska
dreser ima pantera i tigra
samo pajac ni jednoga časka
nije im'o ni s' kim da se igra
Da zaspi
još dugo neće moći
ne može odagnati pajaca
san od njega tera ove noći
jedna tužno našminkana faca
« | Maj 2025 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |