Dudo tebe voli
dudo tebe želi
dudo tebe voli
dudo, dudo, dudo
Ima
jedna duda
koja čini čuda
s njom za vreme kratko
beba zaspe slatko
I zbog
dude ove
sneva divne snove
znam da nije greška
jer se stalno smeška
A kad pravi scenu
smiri je u trenu
naša beba dudo
tebe voli ludo
Pre nego
je post’o mit
to veseo beše kit
jako veliki i beo
plovio je kud je hteo
i tamo gde ne bi smeo
Prošao
je ceo svet
mora znao napamet
malena mu bi planeta
pa je počeo da smeta
te mnogima posta meta
Tako jednog
letnjeg dana
sa obala okeana
kitolovci su isplovili
i po sveta oplovili
ne bi li ga ulovili
Ne znam
tačno šta se zbilo
sveg’ i svačeg tu je bilo
al' se s njima izborio
s brodova ih oborio
i legendu tu stvorio
Kada bi
ga ko napao
repom bi ih poklapao
i lađe im potapao
te postade beli kit
svetski super mega hit
U vremena neka
davna
dok je zemlja bila ravna
niko to ne vide lično
al’ stajaše nepomično
Mesec vam je bio
beo
i to svaki njegov deo
i dok sunce ne osvane
sijao je s’ obe strane
Živela je tad
veštica
što se zvala Mrgolica
i sve su joj drugarice
također bile veštice
Jela je crnu
buniku
nosila crnu tuniku
a svoje je strašne moći
crpela iz crne noći
U crnome svome
stanu
imala je crnu vranu
ta zloćudna crna ptica
beše njena ljubimica
Sve je magijske
veštine
i sve veštičje vradžbine
imala u malom prstu
sem da menja ptici vrstu
Ma koliko vešta
bila
vradžba joj je ta falila
jer vrani joj je bio san
da postane crni gavran
Kako vradžbu nije
znala
a za vranu bi sve dala
stalno imaše u planu
da usreći svoju vranu
Tako vranu zvaše
Gavro
da ukrade taj bi navro
sve što sija kada je mrak
kometi rep i zvezdi krak
I često bi sa
visine
merk’o komad mesečine
vrebao je šansu svaku
da ukrade koju zraku
Da ga sjajem svojim mije
ukrao je ipak nije
trud mu beše uzaludan
jer je mesec noću budan
Na zrake si motri zorno
i čuva ih ljubomorno
bez šansi je crni Gavro
ma koliko da je navro
Pustimo te jade
ptici
vratimo se Mrgolici
koja baš na mesečini
baca neke crne čini
Pored nje je crni
mačak
i on juri neki zračak
jer vam sve na svetu mačke
vole da hvataju zračke
Pred vešticom crn
kotao
u plamen se umotao
bacila je u njeg’ svašta
što ne smisli niti mašta
Stotu nogu od
stonoge
špic od roga Babaroge
dlaku s repa crnog miša
slepo oko od šišmiša
Pa uz začin ona
svaki
priča jezik naopaki
u zloslutnoj nekoj rimi
kazan poče da se dimi
Crn se dim u nebo
vinu
i zarobi mesečinu
posle ove zle vradžbine
nestalo je mesečine
Mesec kune zlu
sudbinu
što izgubi mesečinu
i baš mu ne odgovara
da s vešticom pregovara
To se veče odužilo
dogovora nije bilo
ona uze mesečinu
i odseče polovinu
Mesec skrhan sav
od bola
dobio je samo pola
i platio skupu cenu
s jedne strane dobi senu
Ne miri se sa sudbinom
izgubljenom polovinom
pa ti kune Gavru vranu
što sad ima tamnu stranu
Prođoše vam mnogi
dani
zametnuo se trag vrani
veštica se nekud dade
samo mesec još ostade
Otad sija
polovično
a sve ovo znam i lično
zemlja vam je sad okrugla
putujuća plava kugla
Oko sunca ona
kruži
s mesecom se noću druži
on joj svetli površinu
traži svoju mesečinu
Kruže stazom
utabanom
mesec sija jednom stranom
tamnu stranu pomno krije
video je niko nije
Iz
cirkusa vraćao se kasno
sa mislima uvek beše spretan
al' mu ipak nije bilo jasno
zašto je i tužan i sretan
Roditelji
veselo u šali
pričali su već o nečem drugom
ne videvši da im sinčić mali
bori se sa srećom i tugom
Posle
kada došao je kući
u sobi mu zavladao tajac
mislio je srce će mu pući
u misli mu prikrade se pajac
Ceo mali svet
će da se sruči
misli su mu lutale po tami
uzaludno htede da dokuči
zašto su pajaci tako sami
Jahač
ima konja s kojim kaska
dreser ima pantera i tigra
samo pajac ni jednoga časka
nije im'o ni s' kim da se igra
Da zaspi
još dugo neće moći
ne može odagnati pajaca
san od njega tera ove noći
jedna tužno našminkana faca
U šumi
napušten stećak
oboren leži na boku
tužno ga posmatra dečak
sa setnom suzom u oku
Godine
surovo lete
u beskraj negde visoko
sa njima odrasta dete
al’ suzu ne pušta oko
Oči su
bile mu čudne
ko vučje žućkasto sive
i u snu be’aše budne
u smrti ostaše žive
A setna
u oku sena
to suza be’aše prava
što pade onoga trena
kad mu je klonula glava
Seljak
je čuvao ovce
na brdu jednom visokom
i vredno je skupljao novce
brižno se baveći stokom
Maštao
seljak je kruti
o čarobnoj morskoj peni
i devojci svilene puti
koju bi rado da ženi
O samo
novac da skupi
pa da si ostvari snove
isprosi devu, brodicu kupi
i morem večno da plove
U snove
je tonuo lako
mašti se puštao rado
i dok je sneno maštao tako
vuk mu je poklao stado
U cirkusu
ispod šatre
žongler, pajac, gutač vatre
i publika što se stiska
bruji žamor, dečja vriska
al’ i jedan nezvan gost
neugledan, prljav, prost
Nije
im’o ni za karte
provuk’o se ispod šatre
privukla ga sva ta graja
bleštavilo, srećna raja
sav u čudu sve to gleda
kad opazi ga čuvar reda
Nesta
sreće na tom licu
izbaci ga na ulicu
i sad tužan u prašini
on razmišlja o sudbini
siročetu što zafali
tren radosti makar mali
Nekada
moćni jedrenjak
nasukan leži na rtu
kapetan, njegov imenjak
proklinje sudbinu škrtu
Zajedno
prošli su mora
i sveta svaku stranu
sve dok ta olujna zora
kovana maglom ne svanu
Dugo će
još kapetan
osećat’ ljuljanje broda
ko kad je bio sretan
pod čarom nebeskog svoda
A kapetan
bez broda šta je
teško se miri s tim krahom
sudbina po nekad daje
po nekad uzima mahom
S brodom
je nasukan i on
ponos mu svlada sramota
al’ i on je samo pion
na šahovskoj tabli života
Još kada
je mala bila
obuze je neka tuga
kao da se viša sila
curici toj večno ruga
Odrastanje
beše skromno
bez pakosti i bez greha
ali beše istodobno
bez radosti i bez smeha
Kad
odraste k´o lepota
pročulo se na daleko
njena skromnost i dobrota
i prokletstvo tužno neko
Imala je
udvarače
al’ se nikom ne hte’ dati
bojala se kletva da će
i njih početi da prati
I kada
je ostarila
pratila je tužna sena
lepota je napustila
ali ne i kletva njena
Kad
izdahnu mučenica
lica setnog punog bora
jedna bela golubica
dolete joj do prozora
Sveta
pravda pripada li svima
da li slabi na nju pravo ima
il' je pravda samo jačeg pravo
Tu iz ugla nejakih se čini
prepušteni svojoj smo sudbini
ne deli je dobri bog već đavo
.
Ona je u
snoviđenju lepa
a u zbilji apsolutno slepa
i mučno je dugo kad se čeka
Nije slepa da pravično sudi
već je slepa na sudbine ljudi
u suštini nije pravda neka
.
Al' jednom će
i te pravde tas
prevagnuti silno i na nas
da naplatimo dugove za veka
Sužnjima dok presedne muka
pa se digne motika i kuka
i tiranstvu ipak ima leka
Život je
kao reka što teče
s' izvora ka ušću neodložno
želeći tom ušću da uteče
sve tražeći utehu pobožno
Jedan
vladar lomnog srca
u svom dvoru na vrh gore
noću sav u tuzi grca
pa žalosti cele dvore
Nedaleko
od tog dvora
uzduž kraljevskoga druma
lunjajući još od mora
baza lupež bistrog uma
Ubrzo ga
uhvatiše
sprovedoše ga do dvora
pitanja mu postaviše
pa razmislit' dobro mora
Oštrouman
on je znao
da ga mogu osuditi
al' odgovor što je dao
uspe svitu zabaviti
Priča se
i kralju svidi
pa da ne bi bilo suda
zatajivši da se stidi
postao je dvorska luda
Otad'
smišlja nove fore
da kralj lakše spava noću
nasmejava cele dvore
a sam oseća samoću
Prolazi
mu tako mladost
kralj i svita u njeg' bleje
i dok njima tvori radost
jedino se on ne smeje
Živi
tužnu ironiju
zbog dvorjanskih predrasuda
pa na dvoru sad od sviju
nesrećna je samo luda
« | Oktobar 2018 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |