« Život i vera | Main | Korida »
Jedan
vladar lomnog srca
u svom dvoru na vrh gore
noću sav u tuzi grca
pa žalosti cele dvore
Nedaleko
od tog dvora
uzduž kraljevskoga druma
lunjajući još od mora
baza lupež bistrog uma
Ubrzo ga
uhvatiše
sprovedoše ga do dvora
pitanja mu postaviše
pa razmislit' dobro mora
Oštrouman
on je znao
da ga mogu osuditi
al' odgovor što je dao
uspe svitu zabaviti
Priča se
i kralju svidi
pa da ne bi bilo suda
zatajivši da se stidi
postao je dvorska luda
Otad'
smišlja nove fore
da kralj lakše spava noću
nasmejava cele dvore
a sam oseća samoću
Prolazi
mu tako mladost
kralj i svita u njeg' bleje
i dok njima tvori radost
jedino se on ne smeje
Živi
tužnu ironiju
zbog dvorjanskih predrasuda
pa na dvoru sad od sviju
nesrećna je samo luda
« | Oktobar 2018 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |