Sred bajne države Kine
između bambusa trski
u odsjaju mesečine
čudni su obrisi drski
Da li
zbog crnih rukava
ili crnih
pantalona
velikih okruglih glava
i mljackanja bez pardona
Jeziv se
osećaj širi
okolo te strašne grupe
pa mali kinez što viri
može ukakiti dupe
Kakva li je
to banda
na očima im crna maska
ma to je mali panda
sa društvom svojim što ćaska
Šumskim
putem u proleće
Crvenkapica se šeće
u mislima njoj je baka
kad naleti na kurjaka
Čim je
ugledala vuka
poče ona da mu kuka,
zapomaže i jauče:
„Nemoj me pojesti vuče“
Pa se
tako i vuk bio
na nju malko sažalio
onako sažaljiv reši
Crvenkapu da uteši:
„Ja ti
nešto držim dijetu
ždranje nije na tapetu
do gozbe mi nije stalo
gricnuću te samo malo“
Odgovara
Crvenkapa
pazeći se vučjih šapa:
„Moj lukavi stari vuče
nisam ni ja baš od juče
Al’ bi
stvarno bila šteta
da ti propadne dijeta
žilava sam ja i masna
prisešće ti ova basna
Mučiće
te savest strašno
k’o kad jedeš belo brašno
a ja baš nosim užinu
za bakicinu družinu
Niko od njih
tako kasno
ne sme jesti ništa masno
daću ti užinu koju
i ti sit i ja na broju“
(Pitate se što u basni
fali onaj lovac časni
on vam je kod Baba Marte
po ceo dan igra karte)
Trkala
se dva automobila
jedan kombi, drugi sportskog stila
da projure uske pute naške
od Valjeva pa dole do Raške
Sportski
auto prepun pouzdanja
jer je drugom konjska snaga manja
naduveno i iz čista mira
dopusti da kombi rutu bira
Krenuli
su uz zvuk jedne trube
sportski auto tu pokaza zube
kad pojuri u punoj brzini
osta’ kombi za njim u prašini
Sportski
auto beše mnogo brži
u brzini on rekorde drži
daleko je zaostao kombi
ide sporo kao kakav zombi
Kada
kombi bi na polovini
a sportski na poslednjoj krivini
tamo negde na domaku Raške
poče sportski da vozi natraške
Želeo je
pokazati snagu
jer je bio pobedi na pragu
i već vide neko snoviđenje
kako prima pehar i ordenje
Al’ kad
beše ispred samog cilja
sustiže ga bezobzirna zbilja
i zadesi okrutna sudbina
jer mu tada nestade benzina
Sportski
auti sa tim stoje loše
brzi su al’ jako mnogo troše
kad ga prođe kombi mu zatrubi
a sportski baš ne voli da gubi
Kombi mu
je uspeo da smesti
nije bilo pumpi na toj cesti
pa sad sportski samog sebe ždere
što mu dade put da odabere
Skupila
se mala raja
iz prigradskog jednog kraja
da se igraju klikera
ali nemaju spikera
Da tu
drži glavnu reč
i prenosi strasno meč
ko koliko pogađa
i šta se sve događa
Kad imaju
fudbaleri
košarkaši, teniseri
zašto ne bi tad i oni
klikeraški šampioni
Za kog' li se torta hladi
sa premazom od šlag pene
sva u crnoj čokoladi
i s dve sveče zabodene
I za kog' je paket plavi
pod krevetom što se krije
ko li to rođendan slavi
a dobio poklon nije
Ma to je
naš slatki kuca
njega čeka slasna kost
našli smo ga dok se smuca
od tad nam je dragi gost
Mešane je
neke sorte
nismo hteli da sam čami
ali što se tiče torte
tortu ćemo pojest’ sami
Ovo vam
je priča o Tarzanu
teško je bilo naći mu manu
on je celu džunglu pokorio
njegov se urlik džunglom orio
Snažnoga
stasa, kose dugačke
i oštrih čula kao u mačke
pokreta hitrih kao u zmije
ništa vam njega plašilo nije
Stalno
se kačio o lijanu
pa se njihao s grane na granu
kad se tako drvećem odskita
uz njega beše majmunče Čita
Često je iz
čejfa i fazona
jahao jednog afričkog slona
i plovio uzduž preko Nila
na leđima jednog krokodila
Mnogo je
legendi o Tarzanu
ne mogu sve u pesmu da stanu
bio je stvarno pravi šampion
al’ se na kraju smirio i on
Život mu
beše pun avantura
dok ga ne ukroti jedna cura
tako je silnog kralja gorila
krhka, plavooka Džejn smirila
Ne marim
ti ja za blaga
nisam od te sirotinje
nek su blaga drugom draga
ja ti volim životinje
Niti marim
ja za pare
za te trice i kučine
na livadi volim jare
ili tunu sred pučine
U šumici
volim zeke
patkice su meni mile
volim soma na dnu reke
i seosko volim pile
Među nama sad
rečeno
ponajviše ja sve volim
kad je dobro ispečeno
pa ga malčice posolim
Asteroid iz
svemira
pažljivo si traži metu
i na kraju za cilj bira
jednu plavkastu planetu
Tu se
dinosaur „rodi“
te zavole na tom svetu
sve na kopnu i u vodi
i na nebu tu kometu
Jednom
je jedna Vesnica
bila teška bolesnica
bolest što je bolovala
za krevet je prikovala
Tu
provodi svoje dane
ne može ni da ustane
a ona bi još da pleše
pa je ukućani teše
Bila je
mala Vesnica
od rođenja sirotica
još od samoga početka
brinula se o njoj tetka
Mnogo ju
je zavolela
a otkad se razbolela
da pomognu u sred tuge
došle su i tetke druge
Baš je
tada jedna vila
kraj prozora prolazila
vide jade Vesne male
i tetkice što je žale
A
uplakane tetkice
izvezle su čarapice
da ne bude još i zima
njenim malim stopalima
Kad to
spazi dobra vila
neke čini je bacila
dah magične prašinice
pao je na čarapice
I to su
veče tetkice
obule joj čarapice
a već tokom zore rane
zaplesaše noge same
Ozarenog
srećnog lica
uzviknula je Vesnica:
„Pogledajte moje dame
igraju mi noge same“
Kad
uđoše tetkice
a ono u sred sobice
pleše mala vesnica
uzdignutih pesnica
Igraju
male nogice
i na njima čarapice
toliko je srećna bila
da je odmah ozdravila
Dobre
vile su baš retke
za njih nisu znale tetke
pa se čude šta se zbilo
dete im je ozdravilo
Bez i
jednog izuzetka
presrećna je svaka tetka
dok posmatraju Vesnicu
kako igra uz pesmicu:
„Opa, opa, opala
igraju mi stopala
i radost me spopala
što mi plešu stopala“
Ima
jedna zmija
sasvim mala kobra
nestašluk joj prija
pa nije baš dobra
I ta
mala zmija
izmišlja fazone
uvek šalu zbija
ne ferma rezone
Kao
vražić neki
ni od čeg ne preza
pa joj često deki
nestane proteza
I od
bake stare
a bez da se stidi
skriva naočare
pa baka ne vidi
Da stvar
bude gora
uz to ih još zeza
baka joj je „Ćora“
a deka je „Kreza“
Deka dok
je ljubi
krezub jedva sroči:
„Štrebaju mi žubi
a i baki oči
Jer
šproblemi kakvi
uvek mogu doći
a mi ti ovakvi
ne žnamo špomoći“
A ona
još gora
još ih više zeza
sve su više „Ćora“
i sve više „Kreza“
Za to
vreme mama
u poslu bi nekom
pa ostade sama
sa bakom i dekom
Zlosrećno
je tada
kasnio i tata
kada im dva gada
banuše na vrata
I kobricu
eto
odneše iz kuće
niko ne zna gde to
u kakvo bespuće
„Ti nesoji grešni
šta li je sad čeka“
- plaču neutešni
baka joj i deka
Ne
mogoše ništa
pošto je dabome
baš poput derišta
terala po svome
Odjek
njene vike
polako se gubi
ječi gde su cvike
i dekini zubi
Jer svatila
je sve
sad joj je sve jasno
ali eto posve
za nju ipak kasno
Da sam
ja fudbaler
i to ne šarlatan
kojeg prati maler
nego da sam Zlatan
Ili da se
desi
u dogledno vreme
da postanem Mesi
bar na poluvreme
Da osetim i ja
posle gola taj huk
mase što navija
i suparnički muk
Izašla iz
jednog vica
jedna mala hobotnica
iako je bila sretna
beše jako zagonetna
Imala je
hobotnica
mnogo kraka oko lica
nit zna kol’ko kraka ima
niti kud bi više s njima
Sa celim
se licem smeška
jednim krakom obraz češka
vršak drugog u nos gura
trećim hleb u usta tura
Četvrtim
i petim pljeska
šestim pravi dvor od peska
znojava od svih tih dela
sedmim briše znoj sa čela
Hobotnica
želi svaka
znati kol’ko ima kraka
bez obzira što se znoji
osmim krakom krake broji
Brojanje
je radnja teška
potkrade se lako greška
pa kako se greške boji
pomozi joj da izbroji
Nekakva
dosadna muva
zuji bati oko uva
i sve oko njega leti
pa mu potom na nos sleti
A on
onda kroz nos duva
al' se ne da luda muva
i dalje ga za nos dira
i ne da mu časka mira
Bata
rukicama mlati
ona neće da prihvati
da on želi još da spava
baš je muva napast prava
A kad na
tren i odleti
nekog drugog da poseti
neće tamo i ostati
nego mu se brzo vrati
Zamislite
vi te jade
on bacati na nju stade
šta mu se pod rukom nađe
ona neće da izađe
Srećan
kraj se dogodio
kad je knjigom pogodio
bacio je deblju neku
i od muve stvori fleku
K’o po
nekoj tajnoj šemi
svima nalete problemi
što se teško rešavaju
i zbog kojih ne spavaju
Zato
deco ovo znajte
uz krevetac vi imajte
par prikladnih dobrih knjiga
da se rešite tih briga
Bilo vam
je jedno brdo
a na tome brdu
bilo vam je konjsko krdo
i konjić u krdu
Volio je
on da trči
podalje od krda
i da nove pute krči
daleko od brda
Mati
bješe zabrinuta
šta sve ima - ko zna
a on zato baš i luta
želi sve da dozna
Trčao je
prerijama
išao do mora
pasao na livadama
pio sa izvora
Obišao
je pustinje
i pojila mnoga
sretao je životinje
s rogom i bez roga
Sve dok
nije osjetio
miris neki opor
i ubrzo naletio
na vukova čopor
Tad
sjevnuše vučji zubi
kad čopor zareži
a on vremena ne gubi
već poče da bježi
Tu
istrajnost puno znači
da l’ će da izdrži
jer vukovi jesu jači
ali nisu brži
Izdržljiv
je jako bio
sam se sebi divi
daleko ih ostavio
uspje da preživi
Kad se krdu
svom vratio
mati bješe ljuta
kao što je sam shvatio
s pravom ovog puta
Zato joj
je poručio
zna zašto je ljuta
lekciju je naučio
sad više ne luta
Živeo je
jedan bata
baš na tromeđi Banata
Bačke i ravnoga Srema
i plašio se da drema
U sukobu
je sa svetom
monstrum mu je pod krevetom
al' mu niko ne veruje
svi misle da preteruje
Svako
veče njegov tata
čim bi prošao kroz vrata
pod krevet bi podvirio
i malčice ga smirio
Ali
jedno veče drama
kada tata mu i mama
zajednički eto reše
svoga sina da uteše
Objasniće
svome sinu
svih tih monstruma suštinu
i naravno prvo tata
svojom pričom zalet hvata:
„To je
produkt tvoga uma
nema nikakvih monstruma
sve je to do tvoje mašte
monstrumi su samo tašte“
Mama
rukom odmahuje
potom u jednom dahu je
rekla: „Jao ćuti more
svekrve su mnogo gore“
Ostadoše
malo duže
roditelje svoje ruže
zašli su u veče kasno
bati tek sad nije jasno
Ne
razume sve te žvake
on baš voli svoje bake
i šta je sa monstrumima
da l' ih nema ili ima
Fijukao
vetar jak
na vrh grane sav potresen
ostao je listić lak
iako je kasna jesen
Uskoro će
stići zima
to mu se ne dopada
al' dokle god snage ima
ne želi da opada
Na najvišoj
on je grani
ako padne boleće
ma proći će hladni dani
i doći će proleće
Negde u sred
Beograda
ima jedna mala klada
na njoj nešto jarko sija
odmara se Aleksija
Pogledajte
tu bombonu
drži reket težak tonu
i zamišlja šampiona
sa peharom Vimbldona
Tenisa
se igra bosa
često crvenoga nosa
sanjajući da pronosa
pehar sa Rolan Garosa
Sad je
jasno zašto sija
razdragana Aleksija
jer u snovima i zbiljom
igra tenis s tetka Biljom
U sred
jednog malog stana
skupina je razdragana
vesela i nasmejana
a razlog im je Dragana
Tačno pre
godinu dana
rodila im se Dragana
pa su došli sa svih strana
zbog proslave rođendana
Napravili su
veselje
ispekli su i pečenje
doneli su lepe želje
i dobro raspoloženje
I
poklona hvala bogu
za malenu Draganu
u obimu da ne mogu
u sobicu da joj stanu
Presrećna je Dragana
i skupina razdragana
želja im je obostrana
mnogo takvih rođendana
Jedan
mali krokodil
igrao je Uno
stari mu je bio špil
fali karti puno
Ali nema
veze
igra za to služi
da se pored zeze
s društvom lepo druži
Da l’ gubi il’ dobija
to je manje važno
bitno da se razvija
prijateljstvo snažno
Probudi
me noćna mora
sanjao sam nekog stvora
što izlazi iz ormara
i u sobi nered stvara
Sad mi buči
u ormaru
pa ja zovem baku staru
jer mi treba neki savet
da oteram onu avet
Baka
reče da se smirim
sklopim oči i ne virim
pa da mislim misli fine
ja se setih tad Žakline
Druga
klupa je do vrata
sedi odmah ispod sata
zbog nje često gledam vreme
i upadam u probleme
Zbog
mene vam i Žakline
uča guta bensedine
ako se pogorša stanje
odlazi na bolovanje
Da ne
skrećem s glavne teme
i vratim se na probleme
u sobici sa dar – marom
i sa bučećim ormarom
To s
lenjošću veze ima
a ne s nekim avetima
kad ne spremam deset dana
soba bude razbacana
Zato i
služe ormari
da na podu nisu stvari
treba redovno da spremam
pa ću slađe i da dremam
A avet
je sa sve bukom
kao odnesena rukom
jer baka Jelisaveta
je puna dobrih saveta
Ovog jutra iz daleka
došla mi je
mala seka
sa nebeskog plavog svoda
donela je jedna roda
Od tog
magičnog trenutka
radosni smo ja i lutka
ne znaš koja je srećnija
jer sad seku imam i ja
Pa ću
stalno da je čuvam
i papice da joj kuvam
ako ne zna menjat’ sama
pomoću joj s pelenama
I kad malko
poodraste
seke nisu kao laste
neće nigde da odseli
to vam njena seka veli
Uvek
ćemo biti skupa
porodična složna grupa
jer od sada do na veka
biće uvek moja seka
Jedan je
mali skočimiš
skakutao za grad Čačak
ali kad dođe on u Niš
pojuri ga stari mačak
Imao je
kandže grube
uspeo je da ga ščepa
ali nije im’o zube
već ga cucla on od repa
Pa ga
žvaće kao žvaku
i na kraju celog guta
a ovaj mu u stomaku
nastavio da skakuta
Nije mu se
osladilo
skače trbuh ceo dan
dok mu nije dojadilo
pa ispljunu miša van
Eto dođe i taj dan
seka će sa društvom van
po prvi put ide sama
pa je kući prava drama
Oblači
se već dva sata
negoduje stalno tata
ovo usko, ono kratko
a mami je baš sve slatko
Napokon
je našla šta će
pantalone nešto kraće
i uz to još dugu bluzu
što prekriva celu guzu
Spremala se
podne celo
još da sredi lice belo
ali iz kupatila
kad je grozu svatila
Jak se
vrisak prolomio
ogledalce je slomio
jer joj bubri po sred lica
povelika bubuljica
Prvo sam
se kupao obučen
vratio se modar i pretučen
u gaćice ušao mi rak
za promene to je bio znak
Potom
sam se sve kupao nag
ali šalu odneo je vrag
kada mi je nastradala guza
jer je dobro opekla meduza
Morska bića sudbinu mi kroje
naučio lekcije sam svoje
napustio veliku sam scenu
sad se kupam samo u bazenu
Jednom
je jedan orao
na daleki put morao
jer voleše lepu rodu
a pred zimu one odu
One tada
po navici
sve odlete ka Africi
pa se na put odvažio
kako bi je potražio
A put
beše pun problema
jer orao škole nema
dok čitate vi dabome
razmislite i o tome
Ne imade
ni naviku
da odleće za Afriku
te vam tokom toga puta
taj orao baš zaluta
Imao je
tu sudbinu
da odluta čak za Kinu
a tamo je, sudbi hvala
upoznao jednog ždrala
Orao vam
njemu stade
kazivati svoje jade
a ždral neka dobra duša
sažaljivo sve to sluša
Ostavio
ždralu deka
je karte iz srednjeg veka
da pronađe sve pretumba
te mape od pre Kolumba
Ali
ptice nisu znale
Amerike da tu fale
pa vam orla mape stare
odvedoše preko bare
Put je
bio predugačak
nosio ga nade tračak
da će rodu da si vrati
jer mu srce za njom pati
Kad se
nada već gasila
pojavi se morska vila
plovili su deset dana
preko Tihog okeana
Na
leđima morske vile
doplovi vam on u Čile
a kuma joj šumska vila
odvede ga do Brazila
Da je
bio uporniji
bio bi u Kaliforniji
ovako je on vam bio
nabasao u grad Rio
Svuda
radost, igra, šala
jer dođe sred karnevala
svi se ludo tu provode
sem njega jer nema rode
A ako će
stić' do rode
mora opet preko vode
zbog nedaća sa tom vodom
on ovaj put krenu brodom
Al' zbog
dejstva nekog groma
dođe vam do brodoloma
no kad beše jako gusto
spase ga ostrvo pusto
Da tu ne
bi i ostao
samo let je preostao
pa leteti on vam stade
ovaj put sve do Kanade
Lutao je
naokolo
bez ikoga, sasvim solo
po nebeskom plavom svodu
tražio je lepu rodu
Ceo svet
je obišao
al' je nije pronašao
ostao je sam na svetu
u svom gnezdu na drvetu
Prolazile
mu godine
bez lepote te rodine
s vremenom se i orao
od starosti naborao
Gajio je
uspomenu
na tu ljubav izgubljenu
i pre jako mnogo leta
taj put preko celog sveta
(Što se
mene lično tiče
tu bi bio i kraj priče
jer on kao starac sedi
da je traži sad ne vredi
A za sve što kraj ne vole
roda vam je prošla škole
pa je možda nakon svega
ona našla put do njega)
Kad
zimski mraz prestane da stišće
s prolećem ranim propupa lišće
isprva jedva vidno maleno
al’ ubrzo sve bude zeleno
I gde
god pogledaš na sve strane
livade, šume, drveće, grane
cveta, miriše, budi se sve to
sve ozeleni dok dođe leto
U letnje dane
kad sunce greje
sve se veseli, peva i smeje
svako je toplim letom zanesen
al’ posle leta dolazi jesen
A ona
boji lišće u smeđe
zelene boje postaju ređe
tad vetar ruši to lišće dole
i do zime su sve grane gole
Zima im
nije odviše draga
tužno je kad su drveća naga
ali sa prolećem bez izuzetka
pupi, zeleni sve iz početka
Ima
jedna mama
što voli da klopa
prija joj salama
pa je stalno njopa
Neprestano
žvaće
jela različita
torte i kolaće
i sve vrste pita
Dok na
vagi stoji
ne smije da gleda
te se vage boji
kao da ujeda
I kad
drži dijetu
ne mrša ni grama
ipak je na svijetu
to najbolja mama
Dobili
smo malog batu
što baš voli da zadrema
a šta ima na svog tatu
glavna nam je sada tema
Za sad iste oči ima
al’ se tata ipak boji
šta će biti s tim očima
kada prestane da doji
A i s’
malecnim ušima
isto tako je dilema
da li njih na oca ima
ili ipak možda nema
Jedni
čvrsto kažu ima
drugi tvrde opet nema
a batu nam tog zanima
jedino da slatko drema
Pa imao - nemao
opet je zadremao!
Vuk se
fino udesio
pogaču je umesio
od heljde i bez kvasca
pa otiđe po tri prasca
Kad im
sruši kućice
odneće ih do vučice
ne priliči jednom vuku
u prosidbu praznih ruku
Sanjao
je on noćima
đakonije s prasićima
ono s kućicom od slame
biće dobro za salame
A super
bi bilo kad bi
na njegovoj skoroj svadbi
i ona dva preostala
kobasicama postala
Da bi
bila svadba vrsna
treba biti dobro mrsna
kad miriše prasetina
to je onda svadbetina
Tako pođe
duž ulice
da pokupi te tri gice
te ugleda jedno prase
gde se sunča sred terase
Ležerno
vam vuk tad krenu
ka kućici svoj u senu
na opasnost očevidnu
u tu kuću prase kidnu
Nasta
vriska i galama
kurjak duva, leti slama
al’ uteče prase vani
kroz prozor na zadnjoj strani
Pa
odjuri do svog brata
s kućom od granja i blata
vuk još jače tu zapuše
krenu grane da se ruše
Te kuću
od granja suva
sa lakoćom vuk oduva
al’ gice na zadnja vrata
šmugnuše do trećeg brata
A ta kuća
gde su stigle
od betona je i cigle
pa se zbog tog i nadaju
da neće da postradaju
Kod
prethodne dve je kuće
oduvao slamu, pruće
al’ vuk ne bi iste sreće
i kod ove kuće treće
Ne ide
mu baš po planu
uzduv’o se po zvizdanu
na tu kuću gde je tona
crepa, cigle i betona
Pa vam
duva on sve jače
i od srdžbe viče, skače
dok mu se od silnog besa
totalno ne zanebesa
Tri
prasca su ga satima
masirala pred vratima
dušu su mu povratila
jer ne behu zlopamtila
Zbog
nezgode toga vuka
mogla vam je pući bruka
al’ prasci uz svu dobrotu
prećutaše tu sramotu
Vuk je isto
častan bio
kuće im je popravio
i na svadbi gde se posti
prasci su mu glavni gosti
(A umalo da se desi
da budu delikatesi)
Kada dete, tek veče od
mrve
pruži nespretne korake prve
izmami sreću, osmeh na licu
i onda padne na guzičicu
Ma neće ništa biti
toj guzi
ta neće valjda navek da puzi
a tako mali bate i seke
na guzi nose pelene meke
Tako
stoje stvari
škola su drugari
ali do tog zdanja
idem i zbog znanja
Svi
predmeti fini
svud sam na razini
sem iz biologije
taj učitelj strogi je
U čemu
je stvar
zbog pitanja par
on me је к'о pasa
izbacio s časa
Da bude još gore
ne da odgovore
sramota ga nije
svetle profesije
Pa me
muče more
tražim odgovore
najveća je kazna
ako se ne sazna
Kakva li
je glava
ostriganog lava
i da l’ ima zebra
crno bela rebra
Dudo tebe voli
dudo tebe želi
dudo tebe voli
dudo, dudo, dudo
Ima
jedna duda
koja čini čuda
s njom za vreme kratko
beba zaspe slatko
I zbog
dude ove
sneva divne snove
znam da nije greška
jer se stalno smeška
A kad pravi scenu
smiri je u trenu
naša beba dudo
tebe voli ludo
Pre nego
je post’o mit
to veseo beše kit
jako veliki i beo
plovio je kud je hteo
i tamo gde ne bi smeo
Prošao
je ceo svet
mora znao napamet
malena mu bi planeta
pa je počeo da smeta
te mnogima posta meta
Tako jednog
letnjeg dana
sa obala okeana
kitolovci su isplovili
i po sveta oplovili
ne bi li ga ulovili
Ne znam
tačno šta se zbilo
sveg’ i svačeg tu je bilo
al' se s njima izborio
s brodova ih oborio
i legendu tu stvorio
Kada bi
ga ko napao
repom bi ih poklapao
i lađe im potapao
te postade beli kit
svetski super mega hit
U vremena neka
davna
dok je zemlja bila ravna
niko to ne vide lično
al’ stajaše nepomično
Mesec vam je bio
beo
i to svaki njegov deo
i dok sunce ne osvane
sijao je s’ obe strane
Živela je tad
veštica
što se zvala Mrgolica
i sve su joj drugarice
također bile veštice
Jela je crnu
buniku
nosila crnu tuniku
a svoje je strašne moći
crpela iz crne noći
U crnome svome
stanu
imala je crnu vranu
ta zloćudna crna ptica
beše njena ljubimica
Sve je magijske
veštine
i sve veštičje vradžbine
imala u malom prstu
sem da menja ptici vrstu
Ma koliko vešta
bila
vradžba joj je ta falila
jer vrani joj je bio san
da postane crni gavran
Kako vradžbu nije
znala
a za vranu bi sve dala
stalno imaše u planu
da usreći svoju vranu
Tako vranu zvaše
Gavro
da ukrade taj bi navro
sve što sija kada je mrak
kometi rep i zvezdi krak
I često bi sa
visine
merk’o komad mesečine
vrebao je šansu svaku
da ukrade koju zraku
Da ga sjajem svojim mije
ukrao je ipak nije
trud mu beše uzaludan
jer je mesec noću budan
Na zrake si motri zorno
i čuva ih ljubomorno
bez šansi je crni Gavro
ma koliko da je navro
Pustimo te jade
ptici
vratimo se Mrgolici
koja baš na mesečini
baca neke crne čini
Pored nje je crni
mačak
i on juri neki zračak
jer vam sve na svetu mačke
vole da hvataju zračke
Pred vešticom crn
kotao
u plamen se umotao
bacila je u njeg’ svašta
što ne smisli niti mašta
Stotu nogu od
stonoge
špic od roga Babaroge
dlaku s repa crnog miša
slepo oko od šišmiša
Pa uz začin ona
svaki
priča jezik naopaki
u zloslutnoj nekoj rimi
kazan poče da se dimi
Crn se dim u nebo
vinu
i zarobi mesečinu
posle ove zle vradžbine
nestalo je mesečine
Mesec kune zlu
sudbinu
što izgubi mesečinu
i baš mu ne odgovara
da s vešticom pregovara
To se veče odužilo
dogovora nije bilo
ona uze mesečinu
i odseče polovinu
Mesec skrhan sav
od bola
dobio je samo pola
i platio skupu cenu
s jedne strane dobi senu
Ne miri se sa sudbinom
izgubljenom polovinom
pa ti kune Gavru vranu
što sad ima tamnu stranu
Prođoše vam mnogi
dani
zametnuo se trag vrani
veštica se nekud dade
samo mesec još ostade
Otad sija
polovično
a sve ovo znam i lično
zemlja vam je sad okrugla
putujuća plava kugla
Oko sunca ona
kruži
s mesecom se noću druži
on joj svetli površinu
traži svoju mesečinu
Kruže stazom
utabanom
mesec sija jednom stranom
tamnu stranu pomno krije
video je niko nije
Iz
cirkusa vraćao se kasno
sa mislima uvek beše spretan
al' mu ipak nije bilo jasno
zašto je i tužan i sretan
Roditelji
veselo u šali
pričali su već o nečem drugom
ne videvši da im sinčić mali
bori se sa srećom i tugom
Posle
kada došao je kući
u sobi mu zavladao tajac
mislio je srce će mu pući
u misli mu prikrade se pajac
Ceo mali svet
će da se sruči
misli su mu lutale po tami
uzaludno htede da dokuči
zašto su pajaci tako sami
Jahač
ima konja s kojim kaska
dreser ima pantera i tigra
samo pajac ni jednoga časka
nije im'o ni s' kim da se igra
Da zaspi
još dugo neće moći
ne može odagnati pajaca
san od njega tera ove noći
jedna tužno našminkana faca
U šumi
napušten stećak
oboren leži na boku
tužno ga posmatra dečak
sa setnom suzom u oku
Godine
surovo lete
u beskraj negde visoko
sa njima odrasta dete
al’ suzu ne pušta oko
Oči su
bile mu čudne
ko vučje žućkasto sive
i u snu be’aše budne
u smrti ostaše žive
A setna
u oku sena
to suza be’aše prava
što pade onoga trena
kad mu je klonula glava
Seljak
je čuvao ovce
na brdu jednom visokom
i vredno je skupljao novce
brižno se baveći stokom
Maštao
seljak je kruti
o čarobnoj morskoj peni
i devojci svilene puti
koju bi rado da ženi
O samo
novac da skupi
pa da si ostvari snove
isprosi devu, brodicu kupi
i morem večno da plove
U snove
je tonuo lako
mašti se puštao rado
i dok je sneno maštao tako
vuk mu je poklao stado
U cirkusu
ispod šatre
žongler, pajac, gutač vatre
i publika što se stiska
bruji žamor, dečja vriska
al’ i jedan nezvan gost
neugledan, prljav, prost
Nije
im’o ni za karte
provuk’o se ispod šatre
privukla ga sva ta graja
bleštavilo, srećna raja
sav u čudu sve to gleda
kad opazi ga čuvar reda
Nesta
sreće na tom licu
izbaci ga na ulicu
i sad tužan u prašini
on razmišlja o sudbini
siročetu što zafali
tren radosti makar mali
Nekada
moćni jedrenjak
nasukan leži na rtu
kapetan, njegov imenjak
proklinje sudbinu škrtu
Zajedno
prošli su mora
i sveta svaku stranu
sve dok ta olujna zora
kovana maglom ne svanu
Dugo će
još kapetan
osećat’ ljuljanje broda
ko kad je bio sretan
pod čarom nebeskog svoda
A kapetan
bez broda šta je
teško se miri s tim krahom
sudbina po nekad daje
po nekad uzima mahom
S brodom
je nasukan i on
ponos mu svlada sramota
al’ i on je samo pion
na šahovskoj tabli života
Još kada
je mala bila
obuze je neka tuga
kao da se viša sila
curici toj večno ruga
Odrastanje
beše skromno
bez pakosti i bez greha
ali beše istodobno
bez radosti i bez smeha
Kad
odraste k´o lepota
pročulo se na daleko
njena skromnost i dobrota
i prokletstvo tužno neko
Imala je
udvarače
al’ se nikom ne hte’ dati
bojala se kletva da će
i njih početi da prati
I kada
je ostarila
pratila je tužna sena
lepota je napustila
ali ne i kletva njena
Kad
izdahnu mučenica
lica setnog punog bora
jedna bela golubica
dolete joj do prozora
Sveta
pravda pripada li svima
da li slabi na nju pravo ima
il' je pravda samo jačeg pravo
Tu iz ugla nejakih se čini
prepušteni svojoj smo sudbini
ne deli je dobri bog već đavo
.
Ona je u
snoviđenju lepa
a u zbilji apsolutno slepa
i mučno je dugo kad se čeka
Nije slepa da pravično sudi
već je slepa na sudbine ljudi
u suštini nije pravda neka
.
Al' jednom će
i te pravde tas
prevagnuti silno i na nas
da naplatimo dugove za veka
Sužnjima dok presedne muka
pa se digne motika i kuka
i tiranstvu ipak ima leka
Život je
kao reka što teče
s' izvora ka ušću neodložno
želeći tom ušću da uteče
sve tražeći utehu pobožno
Jedan
vladar lomnog srca
u svom dvoru na vrh gore
noću sav u tuzi grca
pa žalosti cele dvore
Nedaleko
od tog dvora
uzduž kraljevskoga druma
lunjajući još od mora
baza lupež bistrog uma
Ubrzo ga
uhvatiše
sprovedoše ga do dvora
pitanja mu postaviše
pa razmislit' dobro mora
Oštrouman
on je znao
da ga mogu osuditi
al' odgovor što je dao
uspe svitu zabaviti
Priča se
i kralju svidi
pa da ne bi bilo suda
zatajivši da se stidi
postao je dvorska luda
Otad'
smišlja nove fore
da kralj lakše spava noću
nasmejava cele dvore
a sam oseća samoću
Prolazi
mu tako mladost
kralj i svita u njeg' bleje
i dok njima tvori radost
jedino se on ne smeje
Živi
tužnu ironiju
zbog dvorjanskih predrasuda
pa na dvoru sad od sviju
nesrećna je samo luda
Veliki
besni bik u areni
na plašt juri i na usta peni
bodeže su u njega zarili
oslabili ga i razjarili
Pikadorski
ga ubodi bole
a dok ga bodu ori se 'Ole'
prilazi mu mačem toreador
probada srce, biva matador
Uz
samrtni roptaj trofeja tog
poslednjim trzajem diže se rog
krvnika svoga na njega nabi
i ceo rog mu u nogu zabi
Oduševljenje
onim što vide
dok krv natapa pesak koride
jednoga već nose u bolnicu
drugi će potom u klaonicu
Izgubljen
sedim u vozu
odlažem svršetak tužan
u stalnoj borbi za dozu
gadnim sam momcima dužan
Brljivu
drmam lozu
u svome poslednjem begu
i njome lečim nervozu
dok mi se košmari legu
Možda
tek psovka neka
ostaće nakon mene
ime mi zaborav čeka
nemam ni dece ni žene
Provodim
poslednje čuke
bežim u svome strahu
od svoje goleme muke
u susret sopstvenom krahu
Često se
služi tom varkom
kad je u svađi sa svetom
prošeta njihovim parkom
srce si ispuni setom
Obiđe
draga si mesta
ime joj tiho izusti
ode do njihovog bresta
i pokoju suzu pusti
Tu srce
snažnije lupa
jer tu je njihova grana
i pod njom njihova klupa
vremenom ishabana
Ponekad
suze nahrupe
k'o očaja potok mali
na grani, tu iznad klupe
kopne im inicijali
Nekad
smo bili zajedno
sad ti sve živo smeta
nekada bili smo jedno
sad smo dva suprotna sveta
Pred
našom kućom u bašti
pili smo slatka vina
prepuštasmo se mašti
smišljasmo ime za sina
Do
toga beše nam stalo
nas dvoje, kuća i bašta
al' ti je postalo malo
poče ti faliti svašta
Od
silne ljubavi naše
ostade karmina trag
na vrhu vinske čaše
sve drugo odnese vrag
Na
lednome kraju sveta
sred belih zimskih smetova
gde nikad ništa ne cveta
nikao je cvet cvetova
Svuda
bleštavilo snežno
koliko se pogled pruža
što zastane neizbežno
tu gde je niknula ruža
Kako li
je tu dospela
ko joj je doneo seme
kako je niči uspela
nije joj mesto ni vreme
Tu izvan
gradskih smogova
urbane vreve i cike
možda je ona dar bogova
za retke prolaznike
Skriven
od ljudi i buke
zanemarim dnevnu rutinu
pod glavu podvučem ruke
dok osluškujem tišinu
I mislim
na ono vreme
kada smo zajedno bili
zaboravljali probleme
ovde se od njih krili
Al' kako
da se veselim
otkako nismo dvoje
i nemam s kime da delim
to jedino blago svoje
Brvnaru
trošnu malenu
kraj koje ptice se gnezde
i pogled kroz krošnju zelenu
na noćno nebo i zvezde
Evo nama
prvog snega
veje na brežuljak
šaren zeka tuda bega
juri ga patuljak
A za
njima trag vijuga
u mekanom snegu
kao neka čudna pruga
na bleštavom bregu
Šta li
hoće taj patuljak
zašto juri zeku
je l' smislio čovečuljak
vragoliju neku
Spustiše
se do livade
umor ih je stig'o
mali zeka tada stade
uši je podig'o
Da što
bolje može čuti
šta patuljak kaže
uplašeno srce sluti
da će da ga smaže
A ovaj
se tad od njega
odmače u stranu
kaza da je sad zbog snega
teško naći hranu
Video je
da se prep'o
po drhtavom repu
pa mu posve nežno lepo
dade šargarepu
Mali
zeka raznobojni
i patuljak stari
postadoše nerazdvojni
i dobri drugari
« | Maj 2025 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |