Jednom
je jedna Vesnica
bila teška bolesnica
bolest što je bolovala
za krevet je prikovala
Tu
provodi svoje dane
ne može ni da ustane
a ona bi još da pleše
pa je ukućani teše
Bila je
mala Vesnica
od rođenja sirotica
još od samoga početka
brinula se o njoj tetka
Mnogo ju
je zavolela
a otkad se razbolela
da pomognu u sred tuge
došle su i tetke druge
Baš je
tada jedna vila
kraj prozora prolazila
vide jade Vesne male
i tetkice što je žale
A
uplakane tetkice
izvezle su čarapice
da ne bude još i zima
njenim malim stopalima
Kad to
spazi dobra vila
neke čini je bacila
dah magične prašinice
pao je na čarapice
I to su
veče tetkice
obule joj čarapice
a već tokom zore rane
zaplesaše noge same
Ozarenog
srećnog lica
uzviknula je Vesnica:
„Pogledajte moje dame
igraju mi noge same“
Kad
uđoše tetkice
a ono u sred sobice
pleše mala vesnica
uzdignutih pesnica
Igraju
male nogice
i na njima čarapice
toliko je srećna bila
da je odmah ozdravila
Dobre
vile su baš retke
za njih nisu znale tetke
pa se čude šta se zbilo
dete im je ozdravilo
Bez i
jednog izuzetka
presrećna je svaka tetka
dok posmatraju Vesnicu
kako igra uz pesmicu:
„Opa, opa, opala
igraju mi stopala
i radost me spopala
što mi plešu stopala“
« | Septembar 2018 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |