Ima
jedna zmija
sasvim mala kobra
nestašluk joj prija
pa nije baš dobra
I ta
mala zmija
izmišlja fazone
uvek šalu zbija
ne ferma rezone
Kao
vražić neki
ni od čeg ne preza
pa joj često deki
nestane proteza
I od
bake stare
a bez da se stidi
skriva naočare
pa baka ne vidi
Da stvar
bude gora
uz to ih još zeza
baka joj je „Ćora“
a deka je „Kreza“
Deka dok
je ljubi
krezub jedva sroči:
„Štrebaju mi žubi
a i baki oči
Jer
šproblemi kakvi
uvek mogu doći
a mi ti ovakvi
ne žnamo špomoći“
A ona
još gora
još ih više zeza
sve su više „Ćora“
i sve više „Kreza“
Za to
vreme mama
u poslu bi nekom
pa ostade sama
sa bakom i dekom
Zlosrećno
je tada
kasnio i tata
kada im dva gada
banuše na vrata
I kobricu
eto
odneše iz kuće
niko ne zna gde to
u kakvo bespuće
„Ti nesoji grešni
šta li je sad čeka“
- plaču neutešni
baka joj i deka
Ne
mogoše ništa
pošto je dabome
baš poput derišta
terala po svome
Odjek
njene vike
polako se gubi
ječi gde su cvike
i dekini zubi
Jer svatila
je sve
sad joj je sve jasno
ali eto posve
za nju ipak kasno
« | Septembar 2018 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |